Razlika između PP plastike i PE plastike
Polietilen (PE) je jednostavan visokomolekularni organski spoj i trenutno je najrašireniji visokomolekularni materijal. Sintetizira se polimerizacijom etilena i kategorizira se u polietilen visoke gustoće (HDPE), polietilen srednje gustoće (MDPE) i polietilen niske gustoće (LDPE) na temelju razlika u gustoći.
Polietilen niske gustoće (LDPE) vrlo je mekan i obično se proizvodi polimerizacijom pod visokim pritiskom.
Polietilen visoke gustoće (HDPE) karakterizira krutost, tvrdoća i visoka mehanička čvrstoća, a obično se proizvodi polimerizacijom pod niskim pritiskom. HDPE se koristi za izradu spremnika, cijevi i visokofrekventnih električnih izolacijskih materijala, poput onih koji se koriste u radarskim i televizijskim sustavima. LDPE se češće koristi zbog svoje široke primjene.
Polietilen ima teksturu voska i glatkoću sličnu vosku. Kada nije obojen, LDPE je proziran, dok je HDPE neproziran. Polietilen se ne otapa u vodi i ima nisku sposobnost upijanja vode. Samo je slabo topljiv u određenim kemijskim otapalima poput toluena i octene kiseline na temperaturama iznad 70 stupnjeva. Međutim, granulirani polietilen može se rastopiti ili skrutiti između 15 i 40 stupnjeva, ovisno o temperaturnim promjenama, apsorbirajući toplinu prilikom topljenja i otpuštajući toplinu prilikom skrućivanja. Zbog svoje niske apsorpcije vode i izvrsnih izolacijskih svojstava, polietilen je odličan građevinski materijal.
Polipropilen (PP) je polukristalni materijal koji je jači i ima višu točku taljenja od polietilena. Homopolimerni PP postaje posebno krt na temperaturama iznad 0 stupnjeva, tako da su mnogi komercijalni PP materijali kopolimeri s 1-4% udjelom etilena ili imaju veći omjer udjela etilena u blok kopolimerima. Kopolimer PP ima nižu toplinsku temperaturu otklona (100 stupnjeva), nižu prozirnost, niži sjaj i nižu krutost, ali ima bolju otpornost na udarce. Čvrstoća PP raste s udjelom etilena. Vicatova temperatura omekšavanja PP-a je 150 stupnjeva. Zbog visoke kristalnosti, PP ima dobru površinsku krutost i otpornost na ogrebotine. PP ne pati od pucanja pod utjecajem okoliša. Tipično, PP se modificira dodavanjem staklenih vlakana, metalnih aditiva ili termoplastične gume. Brzina protoka taline (MFR) PP-a kreće se od 1 do 40. PP s nižim MFR ima bolju otpornost na udarce, ali nižu vlačnu čvrstoću. Za isti MFR, kopolimer PP je jači od homopolimera PP. Zbog kristalizacije, PP ima posebno visoku stopu skupljanja, obično između 1,8% i 2,5%. Stopa skupljanja je ravnomjernije raspoređena u usporedbi s materijalima poput HDPE. Dodavanje 30% aditiva za staklo može smanjiti stopu skupljanja na 0,7%.
I homopolimer i kopolimer PP imaju dobru otpornost na vlagu, otpornost na kiseline i baze i otpornost na otapala. Međutim, nisu otporni na aromatska otapala (poput benzena) ili klorirana otapala (poput ugljikovog tetraklorida). Za razliku od PE-a, PP ne zadržava svoja antioksidativna svojstva na visokim temperaturama.
Tipične primjene PP-a:
Automobilska industrija: Uglavnom se koristi u PP s metalnim dodacima za bokobrane, ventilacijske kanale, ventilatore itd.
Uređaji: obloge vrata perilice posuđa, ventilacijski kanali sušilice, okviri i poklopci perilice rublja, obloge vrata hladnjaka itd.
Roba široke potrošnje: Oprema za travnjake i vrtove kao što su kosilice i prskalice.